Mokraćna kiselina je otpadna tvar. Tijelo je stvara kad razgrađuje purine, prirodne tvari koje se nalaze u vašim stanicama te u nekim namirnicama i pićima. Inače se otapa u krvi, a bubrezi je izlučuju mokraćom.
Nakuplja se kad je tijelo stvara previše ili kad je bubrezi ne uklanjaju dovoljno. Povišena razina naziva se hiperuricemija. Česta je, a mnogi ljudi s povišenom razinom nikad zbog nje nemaju nikakvih problema.
Ako razina dugo ostane visoka, mokraćna kiselina može stvoriti sitne, igličaste kristale u zglobovima i oko njih te u bubrezima. Ti kristali uzrokuju simptome: giht u zglobovima i bubrežne kamence.
Što se smatra povišenim? Svaki laboratorij na nalazu navodi vlastite referentne vrijednosti, a prije menopauze žene obično imaju nešto niže vrijednosti od muškaraca. Vrijednost prema kojoj liječnici postupaju u britanskim smjernicama je 360 micromol/L (6 mg/dL): pri toj vrijednosti ili višoj giht je vjerojatniji kod osobe sa simptomima, a cilj liječenja gihta je održati razinu ispod nje. Za usporedbu jedinica, 1 mg/dL je otprilike 60 micromol/L.



